o zblizavanju vjera

NEKA NIKO NE REMETI ISLAM, JEDINU OAZU OCUVANE BOŽIJE RIJECI, JER TAKAV RADI PROTIV BOGA, SEBE I COVJECANSTVA

Zato mi pozivamo na ujedinjenje oko neprikosnovenih principa i izvorne Božije Rijeci, jer je to jedini realan i ispravan nacin ujedinjenja. Kaže Uzvišeni: "Reci: "O sljedbenici Knjige, dodite da se okupimo oko jedne rijeci i nama i vama zajednicke; da se nikome osim Bogu ne klanjamo, da nikoga Njemu ne pridružujemo i da jedni druge pored Boga, ne držimo bogovima. "Pa ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi Njemu predani." (Prijevod znacenja - Ali Imran, 64.)

U posljednje vrijeme se protežiraju ideje približavanja vjera, pa cak i njihovog eventualnog ujedinjenja. Dužni smo znati stav Islama o ovom pitanju i kako se postaviti naspram toga, jer jedan musliman ne smije biti pasivan u pogledu dešavanja oko sebe, niti smije biti neodreden, posebno kada se radi o pitanjima vjere, zalaganja za nju i njenu odbranu. Na pocetku govora o ovoj važnoj tematici bitno je da se podsjetimo na nekoliko temeljnih cinjenica koje ce nam, sa Božijom pomoci, olakšati razumijevanje ovih pitanja na cvrstim osnovama u koje nema sumnje.

VJERU OBJAVLJUJE UZVIŠENI STVORITELJ

Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, stvorivši covjeka nije ga ostavio da luta bez cilja i tako nered cini na Zemlji. Prvi covjek je ujedno i prvi vjerovjesnik ljudima koji znade istinu o Bogu Uzvišenom, te poucavaše svoje potomstvo tome. Nakon njega redaše se poslanici i vjerovjesnici ljudima, kako bi ih upoznavali sa njihovim Stvoriteljem i poucavali ih kako živjeti u zadovoljstvu Uzvišenog. Ovakvi pozivi ljudima da se odazovu svome Gospodaru i prihvate Njegovu Uputu i Zakon nailazili su na jak otpor i protivljenje onih koji nisu htjeli da se pokore i povinuju odredbama Svevišnjeg, slijedeci svoje niske strasti i ne želeci poremetiti svoje ovosvjetske položaje i dobra. Na sve nacine su ometani u izvršenju svoga Emaneta, pa cemo vidjeti da , "Nijedan poslanik im došao nije a da mu nisu se rugali." (Prijevod znacenja - Ja-sin, 30.) i kaže Uzvišeni: "Mi smo od sinova Israilovih cvrst zavjet uzeli i poslanike im slali. Kad god bi im koji poslanik donio ono što im po volji duša njihovih ne bi, neke bi u laž ugonili, a neke bi ubijali." (Prijevod znacenja - El-Maide, 70.) Takvi se nisu samo sa tim zadovoljavali, vec su i Božije Objave mijenjali kako bi ih ljudima krivo predstavili i na taj nacin njima ovladali. Kaže Uzvišeni: "A zar oni ne znaju da Allah zna sve ono što oni kriju i sve što pokazuju. Neki od njih su neuki, ne poznaju Knjigu, vec samo izmišljotine i oni samo nagadaju. A teško onima koji svojim rukama Knjigu pišu, a zatim govore: "Evo, ovo od Boga je" kako bi time korist neznatnu izvukli. I teško njima zbog onoga što pišu ruke njihove i teško njima zbog onoga što zaraduju.” (Prijevod znacenja - El-Bekare, 77.-79.) i kaže Uzvišeni: "Ima medu sljedbenicima Knjige zbilja jedna skupina koja Knjigu citajuci krivi jezike svoje, da biste vi pomislili da je to iz Knjige, a to nije iz Knjige, i govore: "To je od Boga", a to nije od Boga i o Bogu svjesno govore laži. Nezamislivo je da covjek kome Bog da Knjigu i znanje i vjerovjesništvo, poslije rekne ljudima: "Klanjajte se meni mimo Boga", nego bi im govorio: "Budite Božiji, jer vi Knjigu poucavate i pomno je citate. On vam nece narediti da meleke i vjerovjesnike bogovima smatrate. Zar da vam naredi da budete nevjernici, nakon što ste postali muslimani, Njemu predani". (Prijevod znacenja, Ali Imran, 78.-80.)

Ljudi ne bijahu kadri da sacuvaju Božije Objave tokom vijekova progona i zlostavljanja, sile i zuluma, pa neki popustiše te se povinovaše raznim politikama i pritiscima, dosta od vjerovanja i propisa vjere prihvatiše kao Bogom dane, iako svjesni da se ljudska ruka u njih umiješala. Neki su to sebi pravdali teškom situacijom kroz koju prolaze, neki opet kao jedno privremeno rješenje, pa ce se stvari vratiti na svoje mjesto kasnije, a neki opet, smatrali su da je takva prilagodena vjera najbolje rješenje za doticno vrijeme i mjesto, te da nas Bog nije zadužio striktnim slijedenjem objavljenih propisa, vec je, po njihovom shvatanju, sasvim dovoljno poštivanje vjere, a razumu ljudskom je dato da prihvata od nje što želi i mijenja šta hoce i kako hoce, te umjesto pokornosti Bogu Jedinome poceše slijediti svoje strasti i prohtjeve i uzeše ih za svoja božanstva. Ona mala skupina pravih i iskrenih vjernika bješe izložena svakojakom nasilju i progonima. I ljudi živješe ponovo u zabludama i neznanju, razjedinjeni, bez cilja i odgovornosti. Zatim posla Uzvišeni Svoga povjerljivog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, cijelom covjecanstvu sa Knjigom koja potvrduje orginalno u objavama poslanicima prije njega, ispravlja iskrivljeno i ukazuje svima na pravi put postavljajuci jasan i precizan Zakon koji ostaje na snazi do Sudnjeg dana. Allah, dželle šanuhu, dade garanciju da ce sacuvati Svoju posljednju Objavu, a da ce ova vjera biti pomognuta i ocuvana zauvijek, jer više nema novih poslanika preko kojih bi vjera mogla biti ispravljena.

Nevjernici toga vremena sve su pokušavali da ocrne casnog Poslanika i ometu njegovu uzvišenu misiju, te sprijece ljude od prilaska novoj vjeri. Prijetili su i silu provodili, zatim su obecavali i nudili ustupke, ali sve bezuspješno. Jednom su predložili da nadu kompromis u tome da jedne godine on obožava njihova božanstva, a oni ce druge godine Allaha obožavati, pa biješe objavljena sura “Kafirun” u kojoj se definitivno i za sva vremena daje odgovor svima onima koji pokušavaju da promjene nešto iz Objave pozivajuci na "dogovore" oko Vjere i njeno prilagodavanje novim vremenima, ljudima, prohtjevima i "približavanje" stavova medu razlicitim vjerama, cak i izmedu izvorno ocuvane Božije Objave i onoga u što nema nimalo sumnje da je iskrivljeno ljudskim rukama. Kaže Uzvišeni: "O vi nevjernici, ja ne obožavam ono sto vi obožavate, niti vi obožavate ono što ja obožavam, a ja nisam obožavao ono što vi obožavate, i vi niste obožavali ono sto ja obožavam .Vama vaša vjera, a meni moja" (Prijevod znacenja - El-Kafirun, 1.-6.)

Objava i Vjera koja se na njoj bazira iskljucivo je pravo Uzvišenog Stvoritelja i niko nema pravo ispred Njega Svevišnjeg da se "dogovara" i "pregovara", pa tako ni da mijenja i prilagodava bilo šta iz vjere bilo cemu drugome. Cak ni poslanici nisu imali pravo bilo šta reci u vjeri sami od sebe bez objave, a kamoli bilo šta promijeniti po svom nahodenju iz onoga što je objavljeno. Kaže Uzvišeni za svog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem: "A Ja se kunem onim što vidite i onim što ne vidite, Kur'an je, doista, govor objavljen plemenitom Poslaniku, a nije govor nikakva pjesnika, kako vi malo vjerujete, i nisu rijeci nikakva proroka, kako vi malo razmišljate. Objava je od Gospodara svjetova. A da je on o Nama kojekakve rijeci iznosio, Mi bismo ga za desnu ruku uhvatili, a onda mu žilu kucavicu presjekli i niko ga izmedu vas ne bi mogao od toga odbraniti" (Prijevod znacenja - El-Hakkah, 40.-47.)

A što se tice prijedloga da izmijeni nešto iz Objave ili cak kaže od sebe nešto joj slicno, Uzvišeni za to kaže: "A kada im se kazuju Naši jasni ajeti onda govore oni koji se ne nadaju susretu sa Nama: "Donesi ti nama drugi Kur'an, ili Ga zamijeni. Reci: "Nezamislivo je da Ga ja sam od sebe mijenjam, ja slijedim samo ono što mi se objavljuje, ja se bojim, ako budem neposlušan svome Gospodaru, patnje na Velikom danu." Pa ima li onda nepravednijeg od onoga koji o Bogu laži iznosi ili koji Negove dokaze porice. Zasigurno nece uspjeti zlocinci." (Prijevod znacenja - Junus, 15.-17.)

VJERA JE KOD BOGA JEDNA

Zbog velikog iskušenja da covjek popusti pred nekim prijedlozima i zahtjevima da se vjera "pojednostavi, olakša, ucini prihvatljivijom i bližom ljudima, te da ne izlazi iz okvira uobicajenog i naslijedenog od predaka" i zbog velike opasnosti odstupanja od Istine ,a samim tim i iskrivljavanja i nestanka izvorne Vjere, Uzvišeni Allah upozorava Svoga poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na to i ucvršcuje ga u istinskoj vjeri, a samim tim i njegov ummet rekavši: "A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi Knjige prije objavljene i da nad njima bdi. I ti im sudi prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi. …I sudi im prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i cuvaj ih se da te ne odvrate od necega što ti Allah objavljuje. A ako ne pristaju, ti onda znaj da Allah želi da ih zbog nekih grijeha njihovih kazni. A mnogi ljudi su, zaista, veliki grješnici. Zar oni žele sud paganstva. A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji cvrsto vjeruje.” O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike Jevreje i kršcane. Oni su jedni drugima zaštitnici. A njihov je i onaj medu vama koji ih za zaštitnike prihvati. Allah uistinu nece uputiti na Pravi put narod koji nepravdu cini. Zato ti vidiš one u cijim srcima je bolest kako se žure da sa njima prijateljstvo sklope, govoreci: Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi. A Allah ce sigurno pobjedu ili nešto drugo od Sebe dati, pa ce se oni zbog onoga što su u dušama svojim krili kajati." (Prijevod znacenja - El-Maide, 48.-52.) U ovom kontekstu su i ajeti koji dolaze poslije spomenutih, pa je dobro i njih prouciti i vidjeti njihovu poruku. Sura “Maide” je medu posljednjim surama objavljenim Muhammedu, sallallahu alehi ve sellem, pa samim tim nije od derogiranih, posebno kada se uzme u obzir da ovdje govori o propisima koji ne podnose derogaciju.

Zbog velikog izazova pred ovakvim iskušenjima, gdje se pokušava mijenjanje propisa vjere ukrasiti i opravdati njenim uljepšavanjem i prikazivanjem u najljepšem svjetlu kako bi bila što prihvatljivija ljudima, i kako oni ne bi mogli izreci kritike na njen racun. Uzvišeni Allah je ucvrstio Svoga Poslanika na Pravom putu i pomogao mu u prevazilaženju ovog izazova i zamke, te u tom smislu kaže: "I zamalo da te oni odvrate od onoga što ti Mi objavljujemo, da bi protiv Nas nešto drugo iznio, i tada bi te za prijatelja uzeli. A da te nismo ucinili cvrstim, gotovo da bi im se malo priklonio i tada bismo ti doista dali da iskusiš dvostruku muku u životu i dvostruku patnju poslije smrti; tada ne bi nikoga našao ko bi ti protiv Nas pomogao." (Prijevod znacenja - El-Isra', 73.-75.)

Danas cujemo da se sve cešce upotrebljavaju izrazi koji u sebi nose dvosmisleno znacenje kao što su jedinstvo objavljenih vjera i njihovo približavanje, a svjedoci smo isto tako da se pod tolerancijom i suživotom mnogo toga pokušava proturiti. Što se tice jedinstva objavljenih vjera, trebamo se podsjetiti da je vjera koju je Uzvišeni objavio preko Svojih poslanika samo jedna, u smislu da su nacela vjerovanja jedinstvena i u objavama u tom pogledu nema nikakve razlike iako su se propisi obreda i zakoni donekle razlikovali.

Današnji židovi i kršcani koji svoju vjeru vezuju za Musaa, alejhisselam, odnosno za Isaa alejhisselam u mnogome imaju izblijedjelu sliku i samo neke ostatke objavljene im vjere, a mnogo toga je doživjelo izmjene i krivotvorenja. Pozivanje na ujedinjenje "nebeskih vjera", pod kojim se misli na Islam, kršcanstvo i židovstvo, je jedna velika zabluda i prevara, jer kaže Uzvišeni: "Oni bi jedva cekali da i vi budete nevjernici kao što su oni nevjernici, pa da budete isti." (Prijevod znacenja - En-Nisa', 89.)

UJEDINJENJE JE OKO zajedniCke RIJECI

Zato mi pozivamo na ujedinjenje oko neprikosnovenih principa i izvorne Božije Rijeci, jer je to jedini realan i ispravan nacin ujedinjenja. Kaže Uzvišeni: "Reci: ’O sljedbenici Knjige, dodite da se okupimo oko jedne rijeci i nama i vama zajednicke; da se nikome osim Bogu ne klanjamo, da nikoga Njemu ne pridružujemo i da jedni druge pored Boga, ne držimo bogovima. "Pa ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi Njemu predani." (Prijevod znacenja - Ali Imran, 64.)

Što se tice medusobnog dijaloga mi smo spremni na njega i pozivamo u njega kako bi se istina pojasnila i pravi put ukazao. Ali ako se radi o dijalogu u kome se traži od nas da se odreknemo izvorne Božije Objave za racun necijih prohtjeva i ovosvjetskih koristi, onda to ne dolazi u obzir. Kaže Uzvišeni: "I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši nacin, - ne sa onima medu njima koji su nepravedni, - i recite: "Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno vama, a naš Bog i vaš Bog jeste - jedan, i mi se Njemu pokoravamo". (Prijevod znacenja - El-Ankebut, 46.)

Cast bi bila cijelom ljudskom rodu da svi zajedno ustanu da pomognu i brane ovu jedinu do danas ocuvanu Objavu Uzvišenog, a ne da neki još uvijek nastoje da i nju iskrive kao što uciniše sa onima prije nje.

Kada govorimo o toleranciji i suživotu onda treba istaci da su muslimani i kod nas i na drugim mjestima bili kroz historiju primjerom dobrih odnosa sa susjedima i pripadnicima drugih vjera i ubjedenja. Nije zapamceno da su se svetili, a kamoli cinili genocide i neljudska djela. Mi možemo drugima održati lekciju u pažnji i poštivanju i ucinili smo to prakticno, a nemaju pravo oni koji se koriste vjerom da ruše džamije i druge bogomolje da uopce govore o poštivanju i toleranciji koju su pogazili. Treba se prisjetiti kako je Salahuddin Ejjubi, rahimehullah, ušao u Jerusalem, a još prije njega Omer, radijallahu anhu, i kako nikome zulum nije ucinjen. A isto tako treba se prisjetiti kako su krstaši ušli u njega i kako proliše nevinu muslimansku krv, te se time ponosiše. Kako kršcani Evrope uzvratiše Endelusu (Španiji) koja im dade toliko znanje i naucnike, koja ih nauci kulturi i ponašanju, kako joj uzvratiše inkvizicijom i lomacama. Kaže Uzvišeni: "Allah vam ne zabranjuje da cinite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavicaja vašeg ne izgone - Allah, zaista, voli one koji su pravicni, ali vam zabranjuje da prijateljujete sa onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavicaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni koji sa njima prijateljuju to su pravi zulumcari." (Prijevod znacenja - El-Mumtehina, 8.-9.)

Ali ako se misli pod suživotom da musliman trpi da mu se skrnave svetinje i da to prihvata i toleriše pod ogrtacem navodne slobode i prava da govori ko šta hoce, makar to zadiralo i u prava drugih, onda je to pogrešno shvatanje tolerancije koju je bolje u ovom slucaju nazvati ideološkim nasiljem i genocidom. Svaka sloboda koja zadire u prava drugih nije više sloboda niti icije ljudsko pravo. Islam ne pušta ljude da rade šta hoce pod izgovorom da su slobodni, makar ta sloboda štetila drugima, pa i njima samima.

Svijet je danas u krizi vjere i morala, a crkva se vec odavno odrekla svoje uloge u ovom svijetu, jer ne bijaše kadra da sa onim što joj ostade od Objave uredi ovosvjetska pitanja. Zato je i bila ustala protiv naucnika i ucenjaka, jer se njihov rad suprostavljao vjerskim ucenjima. Tako nastade sekularizam i današnji svijet nije usrecen tehnološkim napretkom, jer je duhovno nazadovao i nema pravog cilja. Sa Islamom je u potpunosti drugacije. On ne samo da podstice nauku, vec je i usmjerava i daje joj jedan cedni i pošteni duh koji koristi covjeku, a u službi je Uzvišenom Gospodaru. Neka niko ne pokušava još ovu jedinu oazu na kojoj se zadržala i ocuvala Božija Rijec poremetiti i promijeniti, jer time radi protiv Boga i protiv sebe i protiv covjecanstva.